Proširene vene
Dugo sedenje ili dugo stajanje bez nedovoljnog kretanja, višak kilograma ili nasledni faktor, neki su od razloga koji narušavaju zdravlje. Bez obzira na kojoj tački planete žive, ljudi savremenog doba pate od proširenih vena. Način života, udružen sa mnogobrojnim drugim faktorima, predstavlja ključni uzrok za njihovu pojavu. Dugo sedenje ili dugo stajanje, bez nedovoljnog kretanja, višak kilograma uslovljen obilnim a kaloričnim unosom hrane, kao i nasledni faktor, samo su deo lepeze uzroka koji na ovaj način narušavaju zdravlje i komplikuju život. Šta su proširene vene, i ko je u populaciji najviše ugrožen, objašnjava specijalista za kožne i polne bolesti dr Olivera Andonović, iz Instituta za dermatovenerologiju Kliničkog centra Srbije. – Svako vijugavo proširenje površinskih vena, predstavlja varikozni sindrom, koji zahteva određeni tretman. Tri puta se češće javlja kod žena nego kod muškaraca, a učestalost se povećava sa starenjem. U tom smislu, svaki drugi pedesetogodišnjak ima proširene površinske vene, dok svaki šesti ima tegobe vezane za hroničnu vensku insuficijenciju, odnosno neishranjenost.Mogu li znaci za nastanak proširenih vena da se otkriju u mlađem uzrastu?
– I proširene vene i sitne venice mogu da se otkriju još u doba adolescencije, ali i ranije. Kada bi svi obratili pažnju na ovaj važan detalj, ne bi imali izraženijih problema u zrelom, a naročito u poznijem dobu. Učestalost javljanja kod ljudi posle 70. godina, deset puta je veća nego kod mlađe populacije, između 30. i 40. godine.Kako se proširene vene prepoznaju u adolescenciji?
– Subjektivni simptomi, naravno, ne moraju da budu izraženi. A ukoliko ima tegobe, osoba se najčešće žali na osećaj težine i bolove u potkolenicama. Pečenje i grčevi u mišićima nogu, naročito posle dužeg stajanja ili u večernjim satima, takođe su deo simptoma koje adolescent oseća. Tegobe su prolaznog karaktera, odnosno nestaju ukoliko osoba izvesno vreme drži noge u podignutom položaju.A u težim slučajevima?
– Kod određenog broja obolelih može da nastane hronični venski zastoj, a na duži rok i određena oštećenja kože. Ova oštećenja odslikavaju se stepenovanom hroničnom venskom insuficijencijom. U prvoj fazi ispoljavaju se proširenja malih vena u području skočnog zgloba, sa mogućim otocima stopala. Na sreću, ove male proširene venice, osim estetskog, ne predstavljaju drugi problem. Za razliku od prve, druga faza se manifestuje raznovrsnim promenama na potkolenicama, i to uglavnom u donjoj trećini. Ali i na koži oko skočnih zglobova i gornjoj strani stopala. Osim toga, potkolenice mogu da budu otečene, crvene, a može da dođe i do vlaženja gde postoji proširenja vena. Može doći i do stvaranja krasta, kao i pojava sekundarnih infekcija. Upalom kože postupno se gubi vlažni akutni karakter i ispoljava se hiperpigmentacija ili hipopigmentacija, kao i drugi znaci koji ukazuju na trajno oštećenje kože. Svrab u predelu zapaljenski izmenjene kože je jedino što bolesnik oseća.A u daljem toku bolesti?
– Dalji tok karakteriše hronična venska insuficijencija koja se ispoljava pojavom venskih ulkusa, odnosno rana na potkolenicama, bez mogućnosti da spontano zarastu. Najčešće su lokalizovane u predelu unutrašnje strane skočnog zgloba. Može postojati jedan ili više venskih ulkusa. Po pravilu, javljaju se bez nekih posebnih simptoma, šire i zauzimaju veći ili manju površinu. Razvijaju se na izmenjenom delu kože, na kome postoji hronični venski zastoj. Ovakvi ulkusi su okruženi upaljenom kožom i eventualno jače pigmentisanom, kao i otokom. Sekundarna infekcija ovih rana je česta pojava, kao i komplikacije u vidu tromboflebitisa, koji predstavljaju trombozu sa zapaljenjem zida manjeg ili većeg dela površne vene.Šta za očuvanje vena u preventivnom smislu može da se učini?
– Treba se pridržavati nekih osnovnih pravila i saveta, jer prevencija ovde znači mnogo više nego kod drugih bolesti. Ona u prvom redu podrazumeva dovoljno fizičke aktivnosti, hodanja, trčanja, ili svakodnevne vožnje biciklom. Tu je i nezaobilazno plivanje. S druge strane, treba izbegavati dugotrajno sedenje sa spuštenim ili prekrštenim nogama, kao i stajanje na jednom mestu. Tada, usled zastoja krvi, dolazi do oticanja i osećaja težine u nogama. Uz sve ovo, neophodno je regulisati telesnu težinu, ukoliko se radi o gojaznim osobama.Čarape i zavoji
Ako postoji genetska predispozicija za pojavu proširenih vena, ili je prisutna hronična venska insuficijencija, treba da se nosi elastični zavoj ili elastične kompresivne čarape. Čarape su jednostavne za primenu, usporavaju napredovanje oboljenja, poboljšavaju rezultate ostalih terapijskih postupaka, sprečavaju nastanak tromboze i drugih promena na nogama. Elastične kompresivne čarape oblače se ujutru pre ustajanja, i nose tokom celog dana. Isto važi i za kompresivne zavoje, koji se stavljaju ujutru, od prstiju do prepona.Lečenje
Lečenje proširenih vena lekovima nije uvek uspešno. Zato se primenjuje i operativno lečenje, kao i sklerozantska (spaljivanje) terapija za manje ogranke vena. Sve skupa dovodi do dobrih funkcionalnih i estetskih rezultata, a istovremeno usporava dalji tok javljanja varikoziteta (proširene vene) i znakova hronične venske insuficijencije.
VenaSeal i RF – metode lečenja proširenih vena
Normalno venska krv iz površnih vena nogu odlazi u duboke vene i vraća u srce. Do hronične bolesti površnih vena (proširene vene) dolazi usled refluksa (vraćanja) venske krvi iz dubokih vena u površne vene što dovodi do stalnog povišenog venskog pritiska. Bolest je progresivna i vremenom neminovno dolazi do pogoršanja. Usled refluksa i patološkog toka krvi u površnim venama dolazi povišenog venskog pritiska i nastanka proširenih vena. Proširene vene stvarajuu estetski problem, a pacijenti mogu imati osećaj težine ili umora u nogama kao i povremene noćne grčeve u mišićima potkolenice. Ako se bolest hirurški ne tretira u daljem toku može doći do oticanja noge, promene na koži potkolenice koja postaje hiperpigmentisana i tvrda, a potom može doći do otvaranja rana (venskih ulkusa) koje veoma teško zarastaju, sklone su infekcijama i pacijentima stvaraju značajne probleme. U proširenim venama mogu nastati trombne mase, a usled povišenog venskog pritiska i istanjenog zida nekada može doći do pucanja i krvarenja.
Operacija površnih vena ima za cilj da spreči nastanak navedenih komplikacija zatvaranjem ili vađenjem vena u kojima postiji refluks sa patološkim tokom krvi.
RF
Radiofrekventna ablacija je jedna od metoda tretmana obolelih površnih vena. U uslovima lokalne anestezije u glavne površne vene u kojima postoju refluks venske krvi uvodi se kateter koji oslobađa radiofrekventne talase. Uvođenje katetera se radi pod kontrolom ultrazvuka tako što se u uslovima lokalne anestezije površna vena kroz kožu punktira iglom ili se do nje dolazi kroz mali rez na koži. Radiofrekventni talasi stvaraju temperaturu od 120oC koja termički oštećuje unutrašnji sloj zida vene i dovodi do njenog zatvaranja čime se eliminiše postojeći refluks. Da bi se smanjio štetni efekat toplote izvan vene koja se tretira, kroz više uboda na koži se ubrizgava veća količina rastvora sa anestetikom (tjumescentna anestezija). Samo ubrizgavanje rastvora sa anestetikom pacijentu stvora trenutni osećaj neprijatnosti i manju bol. U ređim slučajevima može se primeniti i kratkotrajna analgosedacija. Nakon 5 godina vena tretirana radiofrekventnim talasima ostaje zatvorena u 90% slučajeva. Nakon tretmana glavnih površnih vena radiotalasima, proširene vene se vade kroz manje rezove na koži od svega nekoliko milimetara.
Oporavak nakon operacije i vraćanje svakodnevnim aktivnostima je brzo. Pacijent mora nositi elastičnu kompresivnu čarapu u periodu od sedam dana (ukoliko je pacijent operisan zbog venskog ulkusa elastična čarapa se mora mositi u dužem periodu), a uobičajeno je da prvih nekoliko dana postoje manji bolovi, osećaj napetosti i modrice po koži. Temperatura može delovati i na površte nerve koji se nalaze oko vene koja se tritra što može uzrokovato postoperativni osećan trnjenja i peckanja kože. S obzirom da je temperatura koja se oslobađa prilikom tretmana radiofrekvetnim talasima 120oC ove prateće posledice su manjeg intenziteta nego nakon laserskog tretmana, a naročito nakon klasične operacije površnih vena. Komplikacije kao što su tromboza dubokih vena i embolija pluća su izuzetno retke.
Medicinski lepak – VenaSeal
Tretman površnih vena medicinskim lepkom predstavlja najsavremeniji minimalnoinvazivni način lečenja proširenih vena. Natkoleni deo glavne površne vene u kojoj postoji patološki tok krvi zatvara se pomoću medicinskog lepka koji se pod kontrolom ultrazvula ubrizgava u njen lumen. Lepak se ubrizgava kroz specijalni kateter koji se u nju uvodi nakon punktiranja vene u predelu unutrašnje strane kolena u uslovima lokalne anestezije. Sama procedura je bezbolna, a nakon završenog tretmana pacijent ne mora nositi elastične čarape i praktično se odmah može vratiti svojim uobičajenim aktivnostima. Moguća je pojava prolaznog crvenila kože duž unutrašnje strane butine izna tretirana vene koja se povlači za oko sedam dana. Komplikacije kao što su tromboza dubokih vena i embolija pluća su izuzetno retke. Nakon zatvaranja glavne vene medicinskim lepkom, zaostale proširene vene se mogu izvaditi nakon nekoliko meseci kroz rezove na koži od svega nekoliko milimetara.